Najpovoljnije grijanje

Od doba nakon prvobitne zajednice, kroz razdoblje robova u doba faraona i kmetova u feudalnom razdoblju te berača pamuka na američkim plantažama, nije se u biti filozofija tzv. ljudskog razvoja i napretka ni malo promjenila. Naprotiv i dan danas ljudska civilizacija se bazira na traženju najperfidnijih načina kako da omanja tzv. “krema” ljudskog roda poput parazita živi na grbači velike večine ljudske civilizacije.

U svemu gore navedenom svoju ulogu su našli i energenti u tome. Tako i enegenti nephodni za grijanje, koji zauzimaju značajni iznos kućnog i industrijsko-poslovnog budžeta.

U proteklih nekoliko desetljaća stalno su se razmjenjivali energenti po povoljnosti korištenja za najpovoljnije grijanje . Drvo kao gorivo za grijanje uvjek je bilo među povoljnijima ako ne i najpovoljnije. Međutim postojale su faze u nekom prošlim vremenskim razdobljima kada su se pojavljivali energenti poput glazbenog hita, koji su iz nekih razloga bili čak i povoljniji od drvene mase. Tako je u jednom trenutku čak i struja bila povoljnija u kombinaciji sa termoakumulacijskim pećima, koje su se punila na struju noću za vrijeme jeftinije tarife. Zatim je bila pomama za naftaricama koja su koristila lož ulje, koje je u tom trenutku bilo zaista povoljno.

Doba plinifikacije donjelo je prirodni plin kao energent grijanja, koji je u početku bio po bagatelnoj cijeni za malog potrošača, odnosno ispod 2 euro-centa po kWh toplinske energije. Međutim nakon što se ukorjenila plinska infrastruktura i potrošnja iste, metodom mamca za ribe i zamke za lavove, cijena prirodnog plina otišla je za nekoliko desetaka puta više negoli što je to bilo u doba masovne plinifikacije, tako da je danas prirodni plin kao energent postao močno sredstvo ucjene kako prema malom čovjeku tako i u međudržavnim odnosima i politikama.

Međutim razvoj tehnologije grijanja nikad nije posustajao za traženjem novih rješenja za najpovoljnije grijanje , koja su se do sada uvjek bazirala na traženju načina kako se grijati jeftino.

Onečiščenje okoliša, kako zraka tako vode i tla, prisiljava budući razvoj tehnologije grijanja u traženju osim ekonomski najpovoljnijeg također i energetski najučinkovitijeg u smislu zaštite okoliša. Kako bi se reklo „vrag je odnio šalu“ ali širenje industrije i prometa do te mjere je najviše doprinjelo ugrožavanju kompletnog eko sustava planete, tako da će u narednom periodu energetska učinkovitost sa ciljem zaštite prirode predstavljati „biti ili nebiti“ u doslovnom smislu, pa tako i za tehnologiju energetike.

U tom smislu vezano za gore navedeno razvili su se u proteklih desetak godina i neki novi sistemi. Drvena masa kao energent je još uvjek prisutna ali sa daleko učinkovitijom tehnologijim kao što su tzv. kotlovi na pirolizu drvene mase (u gorenju drva, vidljivi plamenovi nisu samo zbog izgaranja drveta, nego i zbog plinova koji se oslobađaju njegovom pirolizom). Struja kao energent se vratila na velika vrata ali također sa novom tehnologijom korištenja istih kao što su tzv. dizalice topline, koje u kombinaciji sa strujom i radnom tvarima kompresijskih sustava koristi toplinsku energiju iz zraka, zemlje i podzemnih voda.

Također su sve popularniji solarni sustavi, bilo da su vodeni ili fotonaponski, koji mogu značajno sudjelovati u velikom obimu kao operativno besplatan izvor toplinske energije u kombinaciji sa drvima, strujom ili plinom, kao baznim energentom. Loživo ulje i UNP plin sve se manje koristi u sredinama gdje imamo elektrificiranu i plinificiranu sredinu, tako da se navedeni energenti u novije vrijeme mogu vrlo rijetko sresti kod izgradnje novih termo-energetskih sustava.

Za industrijske sustave u zadnje vrijeme popularni su tzv. kogeneracijski i trigeneracijski sustavi gdje se jednim energentom (otpadna drvena siječka, prirodni plin, bio-plin u konbinaciji sa kukuruznom silažom, rijeđe diesel gorivo) proizvode dva energenta (toplinska i električna energija) ili čak i treći energent (rashladna energija). Ovi sustavi često su vezani za ostale gospodarske sustave kao što su farme svinja i goveda ispred kogeneracijsko-trigeneracijskih sustava te staklenici i rashladna skladišta i slično nakon kogeneracijsko-trigeneracijskih sustava.

Osim sustava u potrošnji toplinskog energenta bitan je također građevinski aspekt potrošača odnosno objekta u smislu toplinske izolacije istoga. Bolja izolacija objekta ima će za efekt i manje potrebe za toplinskom energijom. Tako su se danas razvile tehnologije gradnje tzv. niskoenergetskih i pasivnih objekata koji zahtjevaju vrlo male količine toplinskih energenata te ih je moguće grijati sa niskim temperaturama, čiji sustavi su izuzetno ekonomični i učinkoviti.

Nažalost sustavi koji su energetski učinkoviti, a time i operativni troškovi grijanja mali, su relativno skupi. Iznosi koje je potrebno u takve sustave investirati često su u konačnici neisplativi i dostupni praktično samo malom broju bogatih ljudi kojima i nije toliko financijski bitno koliko troše financija na grijanje. Tako je na primjer najjeftinija investicija u opremu za sustav grijanja sa klasičnim električnim grijalicama, koja su izuzetno jeftina. Oprema za grijanje jedne obiteljske kuće ili stana bi koštala 100…200 eura, ali bi zato operativni režijski troškovi utrošene električne energije bili izuzetno visoki. Nasuprot tome sustavi grijanja sa dizalicama topline u kombinaciji sa fotonaponskim sunčevim sustavima u nekakvoj kući građenoj kao niskoenergetski ili pasivni objekt bili bi troškovi grijanja (i hlađenja) praktički besplatni, ali cijena takvog sustava grijanja i gradnje je još uvjek toliko visoka da se financijski još uvjek isplati više klasična gradnja sa klasičnim sustavom grijanja.

Neke zemlje ipak svjesne da se uštedom i smanjenjem potrošnje energije opčenito čuvaju energetski resursi, štiti okoliš, umanjuju troškovi investicija u održavanje postojećih i gradnju novih velikih energetskih sustava, potiću i subvencioniraju gradnju energetski učinkovite sustave za stambene i poslovno-industrijske objekte i tehnologije.

Računajući na izdašne financijske poticaje i subvencije koje se u nekim zemljama daju za obnovljive izvore energije, koji su izuzetno energetski učinkoviti, moglo bi se reći da je današnji trend u tim zemljama najisplativije investicije izgradnje tzv. niskoenergetskih i pasivnih objekata, koji su opremljeni sustavima za grijanje na principu dizalica topline koji bi bile podržani solarnim toplovodnim i fotonaponskim tehnologijama. Stručni termin za takove zgrade su tzv. „gotovo nula energetske zgrade“, čija emisija CO2 su zanemarivo male te se uklapaju u najnovije koncepte ekonomskih politika o zaštiti okoliša.

Objekte starijeg godišta gradnje je građevinski teško dovesti na nivo tzv. „gotovo nula energetske zgrade“. Danas se kod energetske obnove za takve objekte koriste principi zamjene prozora i vrata većeg toplinskog otpora (sa trostrukim staklima i dvostrukom izolirajučom staklenom komorom) toplinska izolacija vanjskih zidova, stropova i krovova (sa stiroporom ili vunom). Uz građevinsku rekonstrukciju objekta u takvim zgradama mogu se ugrađivati kondezacijski sustavi plinskih generatora topline sa podrškom solarnih kolektora. Time se mogu smanjiti troškovi potrošnje toplinske energije i za preko pedeset posto.

Valja napomenuti kako je u još puno zemalja, bez obzira na neke kontradiktorne lobističke teze, kao energent drvo još uvjek najpovoljnije, barem kada se radi o grijanju starijih objekata. Ono je prisutno kao energent i u novim i energetski obnovljenim objektima kao dodatni energent u vidu kamina za centralno grijanje, između ostalog kao estetski ugođaj u boravku, koji je integriran u hibridni sustav grijanja sa plinskim kondezacijskim uređajima ili sa dizalicama topline.